Skip to content

PRIMENA LEKOVITOG BILJA: OD VEROVANJA I ISKUSTAVA DO NAUČNIH ISTRAŽIVANJA

Iako često ostaju u sferi nesvesnog, vrednosti i uverenja koja smo primili tokom odrastanja, života i rada u određenoj sredini, kao i saznanja koja smo stekli obrazovanjem i informacije kojima smo bili izloženi, sopstvena iskustva i iskustva drugih, u mnogome utiču na naš način ponašanja, odluke i izbore u određenim situacijama. Od ovih uticaja nije pošteđena nijedna oblast, pa čak ni primena lekovitog bilja. Verovanja i nasleđe, viševekovna iskustva u upotrebi pojedinih biljaka prisutna su u svakodnevnom okruženju i utiču i na izbor lekovitog sredstva za kojim posegnemo kako bismo olakšali blaže zdravstvene tegobe i ubrzali oporavak od bolesti.

Razvojem savremenih analitičkih metoda i istraživanja u oblasti lekovitog bilja takođe pokazuju veliki napredak: bilo da laboratorijskim eksperimentima uverenja i iskustvo o delotvornosti budu potvrđeni ili opovrgnuti. Takođe, na primenu lekovitog bilja u velikoj meri utiče i postojanje sintetskih lekovitih sredstava čiji efekat može biti brži i jači, a samo sredstvo jednostavnije ili komfornije za primenu, pri čemu nikako ne treba zanemariti ni ekonomski momenat. Stoga je sasvim razumljivo da, kao i u svim ostalim oblastima ljudske delatnosti, upotreba pojedinih proizvoda (bez obzira na kvalitet i efikasnost) gubi na značaju i povlači se pred novim koji po se po određenim karakteristikama bolje uklapaju u svakodnevicu i zadovoljavaju tekuće potrebe. Jedna od biljaka kojoj se ne može osporiti efikasnost i lekovitost, a koja se u savremeno doba kreće „trnovitim stazama“ je kantarion.

„Uspon i pad“ kantariona

Tokom Antičkog doba, kantarion je smatran „panaceom“ – lekom koji leči sve bolesti. Latinsko poreklo njegovog imena najverovatnije potiče od Hiperiona, oca Heliosa – boga Sunca. U mnogim evropskim jezicima njegov narodni naziv ukazuje da je biljka posvećena Sv. Jovanu a njena berba tradicionalno počinje u vreme letnje dugodnevice. U upotrebi na teritoriji čitave Evrope, narodni nazivi za kantarion u raznim evropskim jezicima često ukazuju na njegova lekovita ili magijska  svojstva: „biljka za opekotine“, „terač đavola“, „vilinska biljka“

Upotreba kantariona je datira još od Antičkog doba kada je, prema pisanim dokumentima korišćen pre svega za ublažavanje lumbaga i za oporavak od ujeda otrovnih životinja. Tokom srednjeg veka njegova upotreba se preporučivala kod „opsednutosti teškim mislima“ i neraspoloženja. Tada se verovalo da sušeni buketi kantariona deluju kao zaštita od zlih duhova tako da ih je bilo skoro u svakoj kući.

U pisanim dokumentima iz XVI veka, kao dopuna Dioskoridovih tekstova, kantarion je opisan kao „suva i topla biljka“ koja sadrži isparljive supstance a postupak izrade kantarionovog ulja je takođe precizno prikakazan.

Tokom XVII veka, u francuskoj literaturi posvećenoj lekovitom bilju, takođe se nalaze detaljni opisi kantariona, a od lekovitih svojstava pripisuju mu se sposobnosti da izaziva menstruaciju i leči suve rane. Njegovo seme se upotrebljava za ublažavanje bolova usled išijasa a i za jačanje nervnog sistema, a za spoljnu upotrebu primenjuje se za čišćenje rana.

U XVII veku Vurtenberška farmakopeja (obimno delo u kome je opisano ok 2000 lekova i medicinskih formulacija) koja će kasnije imati velikog uticaja na medicinsku literaturu, takođe sadrži poglavlje posvećeno kantarionu koje sadrži i formulaciju na bazi kantariona namenjenu za primenu kod uganuća i kod napada nervoze. Krajem istog veka, u delu „Biljna medicina Pjera Žozefa Bukoa upotreba kantariona se preporučuje za tretman upornih čireva, spoljnih i unutrašnjih, reumatizma i gihta.

Početkom XIX veka, u Francuskoj je objavljen botanički – farmaceutski zbornik na kome su udruženo radili lekari, farmaceuti i botaničari. Ovo delo sadržalo je kompletan pregled botaničkih opisa, lekova i medicinskih tretmana, a veliko poglavlje je bilo posvećeno upotrebi pojedinih biljaka. Kantarion je, uz do tada poznate tradicionalne namene, opisan kao dezinficijens i sredstvo protiv parazita. Međutim, krajem ovog veka, u oficijelnim kodeksima praktične farmacije, kantarion je potpuno „degradiran“ i pominje se samo kantarionovo ulje kao sastojak za izradu određenog melema.

Tokom XX veka u popularnim tekstovima kantarion je stekao veliku značaj i u narodnoj medicini nailazi na sve širu primenu, dok ga pojedine farmakopeje evropskih zemalja skoro uopšte ne pominju. Krajem ovog veka sve više inerakcija aktivnih sastojaka ove lekovite biljke sa pojedinim lekovima je potvrđeno naučnim studijama.

Ova istraživanja dovela su do toga da je u pojedinim Evropskim zemljama početkom XXI veka čak u jednom periodu prodaja proizvoda na bazi kantariona bila ograničena samo na apoteke, obzirom da je istovremena upotreba sa mnogim grupama lekova (kao što su oralni kontraceptivi, antikoagulansi, pojedini citostatici, lekovi koji se koristi za tretman VIH infekcije…) mogla biti rizična po tok i ishod medikamentozne terapije obzirom da u metabolizmu aktivnih sastojaka kantariona učestvuju isti enzimi. Kako je pitanje interakcija sa lekovima veoma osetljivo, i odnosi se pre svega na proizvode sa visokim sadržajem aktivnih sastojaka kantariona (proizvedenih od njegovih koncentovanih ekstrakata) pitanje upotrebe čaja od kantariona (koji sadrži neporedivo manje količine aktivnih jedinjenja) uz redovnu terapiju, i dalje ostaje u senci. Prema dokumentaciji prikazanoj u monografiji Evropske Medicinske Agencije posvećenoj čaju, bar shodno do sada dostupnim informacijama, upotreba čaja uz terapiju, obzirom na nisku koncentraciju aktivnih sastojaka koju sadrži jedna kafena kašičica sušenog kantariona, nema uticaja ne metabolizam lekova, stoga se paralelna upotreba sa medikamentoznom terapijom i ne navodi kao ograničenje. Međutim, obzirom na opasnosti od neodgovarajuće raspoloživosti aktivnih jedinjenja prisutnim u ovim grupama lekova, u praksi lekari najčešće savetuju, kako bi se izbegla svaka mogućnost rizika, da se ni čaj od kantariona ne koristi tokom medikamentozne terapije lekovima iz tih grupa.

Saznanja o interakcijama aktivnih sastojaka kantariona sa lekovima proizvod su istraživanja u oblasti njihove primene u terapiji depresivnih stanja, od blagih i početnih oblika do srednje teške kliničke slike, koja su vršena tokom poslednjih decenija XX i početkom XXI veka

Brojne kliničke studije potvrdile su efikasnost proizvoda na bazi precizno doziranih, standardizovanih ekstrakata kantariona u početnim stadijumima depresije, tako da su ovi proizvodi, registrovani kao biljni lekovi, u mnogim Evropskim zemljama u redovnoj terapeutskoj praksi. Upravo su kliničke studije i laboratorijske analize, kao sastavni deo dokumentacije neophodne pri registraciji svakog leka, ukazale na interakcije sa drugim lekovima i moguće neželjene efekte u vidu pojačane osetljivosti na svetlost koji se mogu pojaviti kod osetljivih osoba.

Sušen nadzemni deo biljke i danas se koristi za pripremu čaja, samostalno ili u obliku čajnih mešavina, čija je namena prevazilaženje lakših zdravstvenih tegoba, počev od želudačnih tegoba, bolnih menstruacija, pada libida, predmenstrualnih tegoba, promena raspoloženja i tokom blagih simptoma početne faze depresije. Uljani ekstrakt kantariona je provereno sredstvo za ubrzanje zarastanja rana i opekotina, koje osim toga povoljno deluje na epitelizaciju vaginalne sluzokože iritirane infekcijama, na zaustavljanje krvarenja kod prisustva hemoroida. Standardizovani ekstrakti kantariona, zavisno od farmaceutskog oblika i namene za koju su registrovani, imaju primenu kao pomoćna sredstva pri pojavi prvih simptoma depresije kada se koriste za samolečenje, ili, kao biljni lekovi namenjeni terapiji depresije kada se koriste po preporuci i pod nadzorom lekara.

Istorijat upotrebe kantariona, lekovite biljke sa brojnim proverenim pozitivnim efektima na ublažavanje tegoba i očuvanja zdravlja, je samo jedan od primera promena u indikacijama i terapeutskoj nameni shodno preovlađujućim preporukama, verovanjima ili potvrdama efikasnosti u različitim istorijskim epohama.

Ograničenja u njegovoj upotrebi koje nameće savremeno doba u najvećoj meri su posledica postojanja brojnih sintetskih lekova i mogućih interakcija što u značajnoj meri ograničava upotrebu proizvoda na bazi standardizovanih ekstrakata kantariona.

This Post Has One Comment

Ostavite odgovor na Biljana Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back To Top